se en zanimiv opis... podrobnosti
Aerodrom Željava-kratki opis
Aerodrom Željava građen je u velikoj tajnosti od 1957. do 1968. godine.
Područje aerodroma i bliže okoline su bili pod stalnom mrtvom stražom.
Pucano je bez upozorenja na većem dijelu Plješevice gdje je bio smješten aerodrom.
Ukupna dužina podzemnih hodnika (galerija i pomoćnih prostorija ) iznosi 3500 metara.
Kompletan objekat ima 4 ulazno-izlazna tunela, koji su međusobno povezani hodnicima,
od kojih se 3 koriste za izlaz aviona.
Svaki od tih tunela zatvarala su masivna vata od čelika i betona i hermetički ih brtvila.
Bila su debljine 1, visine 21 i širine 9m, težine 100 tona i bila su pokretna.
Vani se nalaze 2 poletno-sletne i 3 poletne piste.
Objekat je u cjelini zaštićen od svih kalibara konvencionalnih napadnih sredstava i od prizemne nuklearne eksplozije jačine 20kT.
Zato je ispred ulaza u svaki od 4 tunela napravljena predkomora tzv."blenda" odnosno betonski štitovi koji su se spuštali polukružno
sa stropa raspoređeni na svakih desetak metara radi amortizacije ogromnog pritiska da masivna vrata od čelika i betona nebitrpila
udar veći od tri atmosfere.
Razmak između ulaza je projektiran tako da je spriječeno istovremeno uništenje, dva tunela, čemu doprinosi i konfiguracija padine Plješevice.
Prostorije u unutrašnjosti objekta su povezane sa 56 teških pancirnih vrata.
Tri glavne podzemne galerije za smeštaj 100 i više aviona su međusobno povezane u obliku slova M sa produženim srednjim krakom za pregled i
servis dva aviona i dodatnom galerijom sa strane.
Visina hodnika je 8-10 m a širina 20 m.
Avioni su se unutar objekta razmještali elektroakumulatorskim tegljačima, a izvan objekta do i od poletno-sletnih pista su se kretali na vlastiti pogon.
Svako mjesto za parkiranje aviona je imalo istakač za punjenje aviona mlaznim gorivom.
Svaka od 3 pojačane stacionirane eskadrile imala je poseban pripremni prostor.
Unutra se nalazio i veliki restoran koji je mogao odjednom primiti 1000 ljudi.
Predviđeni su svi životni i radni uvjeti za namjensko korištenje objekta sa potpunom autonomijom do 30 dana:
-električna, vodovodna i kanalizaciona mreža;
-dvije rezervne dizel-električne centrale (1000 kVA i 625 kVA);
-skladišta ubojitih sredstava i rezervnih dijelova;
-skladište dizel i avionskog goriva sa razvodnom instalacijom po galerijama;
-prostor za dekontaminaciju aviona;
-13 klima-komora sa specijalno zaštićenim ventilacijskim izlazima (koji ujedno služe kao rezervni izlazi na površinu terena), a postojali su i izlazi za onečišćeni zrak i ispušne plinove agregata;
-stanica za dopunjavanje avionskih i zemaljskih akumulatora;
-operativni, prislušni i centar veze;
-padobranska sekcija;
-skladište visinske opreme;
-stanica za ispitivanje raketa;
-kotlovnica;
-kuhinjsko-prehrambeni blok;
-ambulanta;
-spavaonice...
Objekt je snabdjevan mlaznim gorivom podzemnim cijevovodom iz vojnog skladišta na brdu Pokoj kod Bihaća.
Sam cijevovod bio je dug preko 20 km.
Vanjsko skladište ubojito bojnih sredstava (UBS) bilo je udaljeno oko 5km u selu Vedro Polje.
Za skladištenje mlaznog goriva unutar objekta je primjenjen tzv. „aqua-sistem“ gdje u 5 cilindričnih čeličnih rezervoara, svaki kapaciteta po 100 tona, mlazno gorivo stoji na "vodenom jastuku“ što je od posebnog značaja za sigurnost podzemnog objekta od mogućeg požara i eksplozije.
Vojni aerodrom-instalaciju „Željava“ JNA je intenzivno koristila za vrijeme agresije na Hrvatsku 1991.godine.
Izbijanjem rata u Bosni i Hercegovini, 1992.god., geostrateška pozicija aerodroma „Željava“ postala je neodrživa.
JNA je evakuirala sve avione, osoblje i tehniku uglavnom na područje Srbije, a ostatak vojarne gdje je bila komanda predala je na upotrebu vojsci tkz.“Republike Srpske Krajine“
dok je jedan dio bio pod nadzorom Armije BiH.
U subotu 16.5.1992. godine, tokom prijepodneva, JNA sa višestrukim detonacijama 56 tona eksploziva uništava infrastrukturu aerodroma čija se vrijednost procjenjivala od 4-8 milijardi dolara.
Detonacije su bile tako strahovite da se i sam grad Bihać sa okolicom tresao.
Uništena je najčuvanija vojna baza bivše Jugoslavije.
Bilo je nepojmljivo, da je tu nekada radilo i živjelo 2000 zaposlenih vojnih i civilnih lica.
Poznate netočnosti:
1)
Aerodrom baš i nije bio pod mrtvom stražom, već naprotiv, bio je prilično slabo čuvan.
Straža se uglavnom bazirala na stražarskim mjestima (i punktovima VP) na ulazima u tunele te na vremenski nepravilnim
patrolama sa psima na potezu od ulaza 1 do 4 putem patrolne staze koja je išla do 80metara u visinu Plješevice.
Šire područje Plješevice su čuvali "slučajni lovci" tj. časnici za bezbjednost obučeni u civilnu odjeću.
2)
Električna pancirna vrata (3kom) su bila debljine ~0.6m, širine ~20m, a visine ~4m.
Hidraulička pancirna vrata (1kom) su bila debljine ~0.8m, širine ~20m, visine ~9m, težine vjerovatno >100tona i pokrivala su cijeli profil galerije 352.iae
3)
Brojka od 100 aviona je možda moguća ako bi se iskoristio svaki mogući dijelić prostora.
U praksi ih je bilo stacionirano do 60 aviona u 3 eskadrile.
4)
Visina sve 3 galerije je ~8m, širina ~16m.
Jedino spoj centralne galerije sa ostale dvije ima izdignut strop i do 15m.
Najviši strop je u protuatomskim komorama gdje ide i preko 15m.
5)
U mirnodopskim uvjetima ovdje je radilo oko 600 ljudi, a u slučaju rata (pune mobilizacije) ta brojka je bila oko 2000-2500.
Sama kuhinja nikako nije mogla primiti odjednom 2000 ljudi već je vjerovatno mogla pripremati obroke za 2000 ljudi.
vir: firewir